|
|
| < | prosinac, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja sam Tanja, imam 16god., idem u jednu šugavu turističku školu...
živim u jednom učeničkom domu...
jebiga, to je sve šta trebate znati... 
| adopt your own virtual pet! |
blizi se vrijeme bozica pa i mene hvata to bozicno sretno raspolozenje.
grad ureduju najljepsim lampicama, ulicama se osjeti miris borova, klinci nose crvene djedomrazovske
kapice... sve bi trebalo biti savrseno. meni su se nanizali razni problemi i mislim da
mi bozic ove godine nece biti tako sretan. ali trudim se! smješim se koliko mogu al valjda je to
sve sta mogu napraviti za sebe.. a dobro... mogu i rijesit te svoje probleme.
jedan od njih je sad u skoli, a bio je i tema ovog predhodnog posta.. ma neda mi se pisat o njemu.
ae... imam i par novosti...
- nakon nekoliko godina odlucila sam ponovno pokusati pisati pjesme
i prijaviti se na jedno drzavno natjecanje... moram samo napraviti mapu
od deset pjesama i poslat tam negdje... a moram nac adresu.
- ali isto tako nakon godinu dana pauze odlucila sam ponovno se prijaviti i na europsko
natjecanje iz engleskog. zapravo na dva. na jednom rjesavam medunarodni
test, a na drugom pisem knjigu na engleskom.
- vec mi je duuuugo zelja naucit svirat gitaru i sad ce mi se to napokon valjda
ostvariti jer bi trebala dobiti motherfucking gitaru za bozic!!!!!
eh da... sutra je i sv.nikola pa cemo u domu imat nekakvu svecanu veceru i priredbu...
mene ne veseli to kolko me veseli cinjenica da cemo svi pokupit poklone...
to bi bilo sve za ovaj post...
veliki pozdrav benji koji me redovito cita i trpi moje hirove... ae.. i fala sta si me podsjetio
da napisem novi post uopce.. hehe...
i pozdrav najboljim frendicama na kugli zemaljskoj (makar sad sjedim tisucu klupa iza njih), THE
TEI & PETRI!
nekad imam pasje sreće... ovaj tjedan sam trebala doslovce najebat sve predmete da bi na kraju ispalo da me na kraju nitko nije htio ni pogledat a kamo li ispitat. moje neraspoloženje i zlovolja su
se nastavili al nekako mi je sad bolje...
u srijedu se dogodilo nešto šta sam dugo htjela... a sad se ni ne sjećam kako je bilo...
mislim, dogodio se NETKO... a ja sam bila poprilično bez pojma šta se događa jer sam bila vani
i ... recimo, slavila. i sve je bilo super... ON je bio super al eto, sad je sve to izbrisano kad me ne
doživljava.. tak to ide valjda. nisam ništa drugo ni očekivala od njega jer ipak je dobio šta je htio...
ma ne mislim na ONO...
nismo se mi... ma razmumijete da nije to... ipak sam premlada!
... nije da mi je srce slomljeno, samo sam... jel... povrijeđena. al valjda će se i on skulirat...
ipak, mislim da on i nije vrijedan mog spuštanja glave i skretanja pogleada.
ja nastavljam dalje.
to bi zapravo svi trebali napraviti... mislim, nastaviti dalje. bez obzira na tog nekog koji
nas je povrijedio. dal vrijeme liječi sve, to ovisi samo o pojedincu...
sve ostalo je sad ok
ovo me ne muči i nisam u psihičkim bolovima zbog njega, zbilja. trebao mi je samo
jedan mali ispušni ventil.
bilo - prošlo
i šaljem jedan veeeeliki pozdrav TEICI & PEPI bez kojih ne bi mogla funkcionirati...
nisam već neko vrijeme pisala jer sam bila bolesna... ja sam opet promijenila dizajn bloga jer sam takva da mi sve brzo dosadi i postane sivo... makar ispadam staromodna, al fakat volim linkinovce... al nekak imam osjećaj ko da mi nešt fali... ili NETKO... gdje god se okreneš vidiš neke happy parove s isprepletenim rukama i umjesto da budeš sretan zbog njih ti imaš osjećaj ko da su ti se noge oduzele.... i sve ono što te čini sretnim te napusti...
nadam se postoji netko ko razumije kako se osjećam...
kak je to kad ti netko u rano jutro prije škole istrese hrpu tračeva o tebi u facu...
... ili kad se svako malo probudiš s krvavim nosom i glavoboljom...
... ili kad te boli svaki dan i misliš da su te svi napustili i da si sam...
... ili još bolje - kad ti se čini da nisi mogao pasti dublje nego što jesi i da ne može biti gore, kad ono
se desi nešto još gore i samo poželiš zaspat al da se nikad ne probudiš?
samo... ja nikako da zaspim... a malo je toga šta me drži budnom...
E ja sam još uvijek u šoku, znate ono kad ste totalno pesimistični pa ostanete paf na rezultate?? bingo! ma nema šta, tekma je bila fenomenalna, onaj autogol mi se najviše svidio, hehe... 
svaka čast našoj reprezentaciji, u domu je nastala prava ludnica i svi su otišli van... PA JA NE MOGU VJEROVAT!!! upravo se polovica njih vratila u dom totalno pijani i neki od njih su se bacili na trgu u fontanu u znak pobjede!!! e oni nisu normalni... sad se ne mogu prestat smijat...
nekak je čudno bit u domu prek vikenda. preprazno je. još uvijek sam umorna i spavam na mahove al sam još uvijek pod dojmovima te italije. najteže mi je bilo dić se u 4 ujutro da bi obavila sve što trebam i stigla na autobusni jer sam spavala samo 2 sata i još k tome morala pazit da ne probudim cimerice. u autobusu je već u 6 kad smo krenuli vladalo uzbuđenje i veselje. mene je najviše veselilo to što smo bili u autobusu na kat pa smo tea, petra i ja sjedile skupa i imale čak stol pa smo žderale i smijale se ko lude! 
vožnja je bila duga, s par pauza na odmaralištima al ne dosadna. mislim čak da smo nas 3 bile najglasnije... uglavnom. već na granici sa slovenijom je bilo problema jer nas janezi nisu htjeli pustiti preko dok svi ne izađemo i pokažemo putovnice, a i bili su prilično arogantni prema nama. onda smo stigli u tu famoznu italiju. mene osobno je začudilo kolko je malo ljudi bilo na ulicama. ono malo što smo ih vidjeli je bilo svakih 5-6km ili na onim šugavim vespama ili na biciklima. odmah smo krenuli u padovu gdje smo posjetili crkvu sv. antuna padovanskog i neki trg sa valjda 70 ogromnih kipova. onda smo pošli u veronu gdje nam se svidjela arena iz 1.stoljeća al posebno nam se svidjela julijina kuća. tamo je nastala opća euforija oko trljanja julijine lijeve sise i potpisivanja svog i imena voljenog na zid njezine kuće za navodnu sreću u ljubavi. ja osobno ne vjerujem da su ona i romeo uopće potojali, a ako jesu, onda sigurno njihova životna priča nije bila onakva kakvom je shakespeare navodi al bilo je nekako zabavno potpisivati se na zid s milijardu drugih imena i slikati se s julijinim kipom kad je svima ruka na neprimjerenom mjestu. nakon cijelodnevnog hodanja, napokon smo pošli u hotel gdje smo slabo večerali jer smo bili puni slatkiša i tih nezdravih sranja i zaspali. kako ko zapravo. 
e da. sutradan nas je čekao onaj najbolji dio - the slavni gardeland. već na samom ulazu smo svi počeli drhtati jer smo vidjeli dio plavog tornada, nešto 100 puta bolje i opasnije od vlaka smrti. već kad smo ušli provozali smo se na nekakvom velikom vrtuljku za zagrijavanje, a kasnije... ovo ne mogu nazvati vlakom smrti već vlakom jer je bio prilično dobar al nije bio onaj vrijedan povezivanja sa smrću. e onda.. nekakva ljuljačka za 40-ak ljudi koja nas je isprva samo vrtjela jedan krug, a onda 3-4 zaredom. osjetiš želudac u grlu i gutaš ga par puta dok se ne vrati na mjesto, al nije mi pozlilo ni jednom. slobodan pad mi je bio predobar. sjedile smo nas 4 i dižu nas do vrha te nekakve kule do vrha odakle se vidi cijeli gardeland, drže par sekundi, a onda puste takvom brzinom da smo dolje za točno sekundu! najbolje je to šta ne stignemo ni vrisnuti, a ni ne osjećamo tijelo! na gotovo sve vožnje smo išli po par puta dok nismo skupili hrabrosti da odemo i na plavi tornado. tu je fora da sjediš i nemaš naslona za noge, isprva se penjemo do nekih 40-ak metara visine i onda se obrušavamo velikom brzinom, vrtimo u spirali i okrećemo pod nenormalnim kutovima. to još nikad nisam prije vidjela... i išla sam 4 puta na to.
umjesto oko ponoći, na autobusni smo se vratili oko 2 ujutro. nitko se nije naspavao jer nam je bilo teško zatvoriti oči ; uvijek bi imali osjećaj da smo opet na tornadu ili na onom vlaku. na granici su nas janezi opet napali al mi smo bili preumorni da bi im se kreveljili kroz prozor... na kolodvoru su mnoge dočekali roditelji, a mi koji smo u domu smo svi stigli sretno i jutros se javili svojim roditeljima. sve je bilo dobro, osim nekih par sitnica. al to je manje važno. meni je najvažnije da sam se dobro provela, kupila suvenire i par poklona i da imam bar 1000 slika za uspomenu. sjećate se kad sam blatila po tehnologiji? zaboravite to. ŽIVJELA TEHNOLOGIJA!
sad sam u školi, pizdim, ljuta sam i najradije bi pobila sve koji me ljute! 
promijenili su nam savršeno dobar raspored na neki šugavi i glup redoslijed, a da ni ne spomenem da tri dana u tjednu
kad smo popodnevna smjena imamo 7 sati + dodatan (četvrti!) jezik za one koji su to upisali, među kojima sam i ja luđakinja koja sam uz obavezan engleski, njemački i francuski upisala i španjoski. al mislim da to neće ić. navodno bi nam taj dodatan jezik trebala predavat jedna odvratna profa koju svi mrzimo. a i moram ić doma šugavim vlakom... danas je neki šugavi dan turizma koji smo mi u turističkoj školi trebali obilježit. i kak je to završilo? neki su krečili učionice i puštali glasno narodnjake, neki su gledali teelviziju i pili sokove. a moj razred? o, ma mi smo samo pričali! 
da nije bilo petre, teje i renate, odavno bi poludjela. reakcije razrednih i domskih kolega na moju novu, kratku frizuru su bile raznolike. najviše sam cijenila one koji su bili iskreni... neki su tak očito lagali. al ne uzimam im to za zlo. kad nekome nešto ne stoji, i ja mu ponekad kažem da je dobro samo da ga ne povrijedim. al dobra je frizura. malo predrastično. nekih 10-ak cm-a kose mi je glupa frizerka odrezala... al dobro, bar će brzo narasti. jedva čekam slijedeći tjedan!!!! ne da vas to zanima ali... u ponedjeljak dečkima iz doma počinje domijada iz nogometa u jednom muškom domu i mi cure idemo navijati za njih, u utorak imamo PRVI TRENING IZ RUKOMETA OVE GODINE!!!!, u četvrtak idem s cimericama na tulum u gajevoj, a u petak ujutro krećem sa školom u italiju. prejebeni tjedan! za italiju se baš veselim, već je pao dogovor oko nespavanja i zajebancije... nije me briga za razgledavanje verone ili padove, meni (tj. svima nama!) je samo do odlaska u gardeland. mislim da će nam bit prejebeno!
at last! i ja imam fucking Internet doma! viva la tehnologija! fala bogu, neću danonoćno visjeti na njemu al već sam nabila podosta računa. ne da je to problem... moj. imam problema s onim morpheusom za skidanje muzike. skinula sam ga na komp, skužila kak se skida muzika al ne mogu skužit na koji način poslušati te pjesme. ima ko kakav savjet? i još sam nešt zabrljala. odite dolje u arhivu pa ćete me opet sresti. na istom mjestu. i postu. bezveze. baš se vidi da sam teška amaterčina. 
ne znam zašto mi je puhnulo radit sve iz početka, al eto. valjda zato što sam napokon skužila (SAMA!!!) kak se stavljaju slike po izboru na blog, hehe! 
domska groznica se nastavlja, međutim - katastrofa je napokon pokazala svoje pravo lice... barenje!! ma to je presmiješno kak su se to fazani počeli međusobno bariti, slamati si srca i tjerati poneke na plač... nekako me to sve podsjeća na prošlu godinu kad sam i ja bila fazan. PRRRRR!!!!! baš jučer sam bila dvostruko rame za plakanje i tješila cure zbog nekih dečkiju. smiješno je to kak trava može bacit čovjeka u depresiju.. čak manje od cuge? fascinantno. 
danas je motherfucking friday i moram ić vlakom doma. navečer. poslije škole. vlakom. da. a neda mi se ić doma i slušat svoje stvoritelje (mislim na Evu iz čije sam utrobe potekla i Adama koji je majstorski popunio tu utrobu), u domu je puno zabavnije! eh da, da se opravdam zašto ko manijak pišem ovako rano dok ostatak psihičko stabilnog svijeta spava - sinoć sam Grgi maznula ključ od sobe i on to nije skužio do jutros kad se krenuo u školu, pa je došao - zamislite! - u MOJU sobu i PROBUDIO ME gunđanjem gdje je NJEGOV ključ dok su MOJE DVIJE cimerice uplašeno STAJALE sa strane u strahu od moje koji-vrag-si-me-probudio-majmune reakcije. i u vezi toga reći ću samo da se (nakon te moje reakcije) pokunjeno odvukao u školu. ma vratit ću ja njemu ključ, nisam ja zločesta curica... 
velika fala i pozdrav mom daljem bratiću koji mi se javio na blogu, stvarno se nisam nadala da ćeš posjetiti moju malenkost! 
vjerujem da nikoga ne zanima moja brojna rodbina (pa tako ni benjo s onim svojim prejebenim blogom ) pa tako ni mene. sinoć sam pokupila batina od Šake, Kreše i Grge, a tijela nam se svima blistaju od plavih masnica al nije to bila tučnjava, samo smo se štipali, gurali, hrvali i pljuskali po nogama i guzici. al moram pozdravit susjede iza doma - fala šta niste i ovaj put zbog nas zvali policiju! U RULE! 
